Prema izvještaju Međunarodne novinske agencije Ahlul-Bayt - ABNA - Nakon konačne objave Memoranduma više nisu mogli sakriti svoje veliko razočarenje. Ubrzo su uslijedile javne kritike, koje su ponekad prelazile u otvorene uvrede. Bila je to zaista očajna predstava, a malo je potrebno da se dodatno pokaže gdje se zapravo nalaze njihovi prioriteti.
Činjenica da su tako žestoko reagovali na ono što podrugljivo nazivaju „Vanceovim sporazumom“ govori o dubini njihove posvećenosti tom pitanju.
Oni su svakako neumoljivi – osobina koju mnogi zasigurno smatraju vrlinom. Također su izuzetno učinkoviti, s dugom historijom uticaja na vanjsku politiku. Međutim, ono što im nedostaje jeste smirenost, jer su mnogo manje uspješni u pridobijanju podrške javnosti kada su tenzije visoke.
Nevoljkost američkog predsjednika Donalda Trumpa da jednako odlučno kritikuje takve osobe kao što je kritikovao druge zbog ozbiljnog prijestupa suprotstavljanja izraelskom ekstremizmu, bila je posebno primjetna. To je naročito zanimljivo jer upravo ti isti ljudi ne oklijevaju kritikovati Trumpa čim pokuša djelovati makar malo samostalnije, odnosno nezavisno od njih.
U takvim trenucima neki od njih optužuju Trumpa za najgore namjere, dok drugi tvrde da je jednostavno riječ o neznanju.
Jedan od njih je kolumnista lista The Telegraph Jake Wallis Simons, koji je uoči NATO samita u Ankari napisao da je „Trump prevaren od strane turske kukavice u NATO gnijezdu“. Naravno, Simons teško može biti smatran ozbiljnim komentatorom, ali osobe koje iznose slične argumente ipak su ranije bile shvaćane ozbiljno, uključujući i samog Trumpa. Tokom rata s Iranom, Trump je svojim pristalicama preporučio da prate voditelja Fox Newsa Marka Levina kako bi se informisali.
Informacije koje ljudi poput Simonsa i Levina pružaju svojoj publici očigledno su oblikovane određenim vrijednosnim stavovima. U stvarnosti, one se često svode na prenošenje zahtjeva izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, koji trenutno vodi kampanju protiv odluke američke vlade da odobri prodaju borbenih aviona F-35 Turskoj. Netanyahu je upozorio da bi takva odluka mogla „poremetiti ravnotežu snaga u regionu“.
Naravno, njegovi faktički predstavnici u javnosti preuzeli su zadatak da pojačaju ovu poruku i pokušaju izvršiti pritisak na američku vladu da promijeni odluku. Kako bi podržali svoje argumente, pribjegli su neobičnim metodama, uključujući korištenje Trumpovih vlastitih riječi protiv njega. Njihovo pitanje u suštini glasi: Kako SAD može prodavati naprednu vojnu opremu državi koja je „mogla stati na drugu stranu“ u sukobu?
Levinovo pitanje na prvi pogled može zvučati razumno, posebno u poređenju s njegovom tvrdnjom da je Turska dio „saveza komunista i zagovornika šerijata čiji je cilj uništenje zapadne civilizacije“. On je dovoljno vješt da SAD i Izrael predstavi kao dio „druge strane“ u odnosu na Tursku, pretvarajući Trumpovu uobičajeno pretjeranu izjavu u upozorenje da Washington naoružava potencijalnog protivnika.
Ipak, teško je vjerovati da je Trump sam sebe hvalio zato što je uspio uvjeriti nekog državnog lidera da se ne uključi u rat protiv samih Sjedinjenih Država. Njegova izjava bila je očigledno odgovor onima koji su izražavali zabrinutost zbog odnosa Turske s Izraelom. Trump je isticao da je Turska „veoma moćna vojna država“, a zatim dodao da se „nisu uključili“ u rat i da „možda nisu zbog mene“.
Ako išta, to je bio podsjetnik da bi Levin i njegovi saveznici trebali biti zahvalni zbog toga.
Naravno, čak i ovakvo tumačenje možda previše pridaje značaja Trumpovom uobičajenom retoričkom stilu. Ipak, činjenica da je odlučio odgovoriti svojim kritičarima na ovaj način jeste značajna.
Ostaje da se vidi hoće li Trump na kraju ponovo biti „prevaren od izraelske kukavice“, ovaj put kada je riječ o Turskoj.
Your Comment